Nagrada za svekoliko umjetničko ostvarenje - MAJA BEZJAK

MAJA BEZJAK - Dobitnica nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje Nagrade hrvatskog glumišta - 24.11.2022.
Žiri za balet u sastavu dr.sc. Svebor Sečak predsjednik i Lidija Mila MIlovac i Mladen Mordej Vučković članovi, dodijelili su ovogodišnju nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje primabalerini gospođi Maji Bezjak.
Maja Bezjak, nekadašnja prvakinja Baleta HNK-a u Zagrebu višestruko je nadarena i kreativna umjetnica, aktivna još i danas. Život je posvetila glazbi, baletu, koreografiji, pisanju, baletnoj pedagogiji, uvijek je društveno angažirana, a bila je i politički aktivna.
Rođena je 18. kolovoza 1931. godine u Zagrebu. Gimnaziju i srednju glazbenu školu završila je u Zagrebu, 1949., a zatim je studirala glasovir na Muzičkoj akademiji. Najveći dio njezina života zauzima baletna karijera. Balet je učila kod Mile Jovanovića, a još za ratnih godina pohađala je baletne satove kod Margarite Froman, u Dječjem carstvu. U Baletu HNK-a angažirana je 1955. godine, od 1959. je solistica i prvakinja Baleta. Među njezinim ulogama posebno se ističu Odetta i Odilia u «Labuđem jezeru» Petra Iljiča Čajkovskog, u koreografiji Rostislava Zaharova 1962. godine, i Prokofjevljeva Pepeljuga. Pleše i Lepu Vidu, Poslijepodne jednog fauna, Rapsodiju na Paganinijevu temu.
Godine 1964. odlazi na usavršavanje u Pariz i ondje nastavlja karijeru. Kao solistica nastupa u trupi Janine Charat Ballet international de France, pod vodstvom Janine Charrat i Milorada Miškovića. Surađuje također s Johnom Tarasom i Sergeom Lifarom; pleše u baletima Orfej, Izbor Parisa, Suita u bijelom, Poslijepodne jednog fauna. Gostovala je u Italiji, u Baletu Rimske opere, te u Nizozemskoj, Austriji, Grčkoj, Maroku, Tunisu, Belgiji i dr.
Godine 1967. vraća se u Zagreb, i djeluje kao slobodna umjetnica, ali ubrzo prekida aktivnu plesačku karijeru u kazalištu. Posvećuje se radu na Televiziji Zagreb, koreografira mnoge balete u tom mediju, pleše u njima, priprema emisije o baletnoj umjetnosti. Na pozornici HNK-a u Zagrebu postavila je 1969. Rapsodiju na Paganinijevu temu na glazbu Sergeja Rahmanjinova, u kojoj je plesala glavnu dionicu te 1971. balet Dia Natka Devčića.
Za televiziju koreografirala je niz baletnih emisija: Tristana i Izoldu Richarda Wagnera, Četiri temperamenta Paula Hindemitha, Pepeljugu Sergeja Prokofjeva itd. Autorica baletnih filmova Orfej, Mora, Ekstaze, Ljubavne teme, Impresije i maštanja, Točka vrenja.
Usporedo se bavila pedagoškim radom i vodila vlastiti baletni studio. Bavila se baletnom kritikom, pisala polemičke članke i studije o baletnoj i kazališnoj problematici u časopisima Svijet i Prolog, a od 1975. bila je baletna kritičarka Vjesnika.
Objavila je knjigu autobiografskih zapisa Na vršcima prstiju (2007.) i zbirku kritika, eseja i razgovora Baletna večer da, ali kakva? (2012).